Pročitajte priču o dvije poznanice koje jedna o drugoj nisu znale baš ništa, osim imena i nasumičnih nagađanja o životu one druge.

Milena je, kao najmlađa u skromnoj radničkoj porodici prosječnog imetka, odrasla okružena braćom i sestrama i uvijek je imala na koga da se osloni i kome da se vrati kad bi krenula pogrešnim putem.

Ljubica je odrasla sama, uz roditelje koji su je kasno dobili i koji, osim ljubavi, nisu mogli mnogo toga da joj priušte.

Milena je, uz mukotrpan rad i velika odricanja, nakon nekoliko godina prikupljanja sredstava i hrabrosti, konačno otvorila svoj modni salon koji je mamio lijepim izlogom i modernom ponudom unikatnih kreacija za mlade dame.

Međutim, početak, kao nijedan, nije bio lak. Mučile su Milenu svakakve računice, sabirala je i oduzimala, pitala se može li održati posao, da li da odustane… Mnogo žena bi se zadržavalo pred izlogom ali nije svaka ulazila niti je izlazila punih kesa. Ipak, voljela je svoj posao i trudila se da ga održi, pa makar i uz minimalnu zaradu.

Za oko joj je zapala mlada djevojka koju je poznavala preko drugarice, znala je samo da se zove Ljubica i da nema nikoga osim roditelja. Ljubica je skoro svaki dan stajala pred izlogom, zagledala, vidno se diveći kreacijama ali nikada nije ušla u salon.

To je Milenu pomalo iritiralo, znala je da nema drugog razloga za takvo ponašanje, osim ljubomore. Ljubica je jedinica, roditelji su sav svoj imetak i zaradu mogli dati njoj i ništa nije morala dijeliti sa braćom i sestrama, kao ona. Zaista, samo ljubomora može biti razlog što nikada nije ušla u salon niti kupila neki komad odjeće.

Ljubica je primjetila kako je sa druge strane posmatra Milena, prelijepa i ostvarena mlada žena koja ne mora da se brine o svojoj budućnosti, jedina briga joj je šta će sutra obući i ko će joj udijeliti kompliment. Dok ona, sa druge strane, mora da pazi na svaki dinar, roditelji su stari i nemoćni, više ne mogu privređivati a njena plata jedva da pokrije osnovne troškove.

Zato je o haljini iz Mileninog izloga mogla samo da mašta i zato je svaki dan prolazila baš tim putem, nadajući se da je niko neće kupiti iako je znala da neće ni ona.

Prošle su godine, Ljubica se udala, odselila iz grada u kojem je odrasla, roditelji su joj umrli i rijetko je posjećivala rodnu kuću. Jednom takvom prilikom, srela je drugaricu, onu koja je poznavala i Milenu. Ispričala joj je kako je Milena, teške duše, zatvorila salon, jer od samog početka, troškovi su bili preveliki a zarada mala.

Ljubica se čudila, onako lijep salon i odjeća, nemoguće da nije bilo posla, pa Milena je bila tako bezbrižna i nasmijana da joj je pomalo zavidjela zbog lagodnog života. Ispričala joj je kako je maštala o haljini iz izloga ali nikada nije ni ušla da pogleda izbliza jer bi se još više rastužila znajući da ne može sebi da priušti to zadovoljstvo.

Zajednička drugarica je ubrzo srela i Milenu i, bez loše namjere, ispričala joj je sve o susretu sa Ljubicom i njenoj neispunjenoj želji za haljinom iz izloga.

I Milena se čudila, zar je moguće da Ljubica, koja nije morala da nasljeđuje odjeću braće i sestara, kao ona, nije mogla da kupi sve što bi poželjela.

Sad joj je bilo žao što se ljutila zbog njenog svakodnevnog gledanja u izlog ali sad to svakako, više nije bilo važno.

Prepoznajete li neku Ljubicu ili Milenu iz svog okruženja?

Prepoznajete li koliko nas predrasude udaljavaju jedne od drugih i koliko bi se stvari promjenilo kad bismo znali a ne samo nagađali šta se dešava sa osobom koja je preko puta nas.

Zato, sljedeći put kad pomislite da je „lako njoj ili njemu jer je sam svoj gazda“, znajte da nije.

A sa druge strane gledano, nije lako ni ljudima iz vašeg okruženja koji možda žele da kupe nešto od vas ali nemaju sredstava, imaju druge prioritete koje moraju da ispoštuju.

Ostale članke možeš pogledati ovdje.

Ako su ti potrebne usluge kopirajtera za poslovni profil, možeš nam se javiti putem e-maila malivrijednipreduzetnici@gmail.com ili putem kontakt forme na ovoj stranici.