U komšiluku imam nekoliko onih malih ušuškanih prodavnica u koje idem kad mi ponestane voća, povrća i mliječnih proizvoda.

Veliki marketi tada ne dolaze u obzir jer mi je ovakva kupovina brža i efikasnija.

Ali uvijek idem u istu prodavnicu koja mi čak nije ni najbliža. Šta misliš zašto?

Zbog vlasnice koja je ujedno i prodavac a evo kako se ona ponaša prema svojim kupicma:

● Uvijek me dočeka široki osmjeh koji me pusti da sama biram ali mi diskretno ukaže na ono što je bolje.

● Ako su mi ruke pune, otvori mi vrata, pomogne da ponesem stvari do auta i usput upita za zdravlje.

● Često od sebe ubaci neki slatkiš poput lizala, čokoladice ili bombona, da se nađe djeci.
● Kad nemam sitno, odmahne rukom i kaže, biće drugi put, kao da je to nešto što se podrazumijeva.

Ona, a ne njeni proizvodi, čini da se tu osjećam prijatno.

Prepiši njen primjer i na svoj poslovni profil na društvenim mrežama.

Tvoji pratioci su tvoji kupci, ophodi se prema njima ljubazno, daj im nešto što neće naći kod drugih prodavaca, budi dobar komšija i povremeno ih nagradi za povjerenje koje ti daju.

Ako nemaš vremena da redovno objavljuješ, da odgovaraš na upite, da se dopisuješ sa kupcima a ipak želiš da zadržiš blizak odnos sa njima, ja ti mogu pomoći. Piši mi na email malivrijednipreduzetnici@gmail.com