Bio je to još jedan običan, dosadan radni dan. Jedan od onih koje bi najradije prespavao. Vrijeme tmurno, oblačno, u kancelariju uđe tek poneka stranka, a radne koleginice jednakog (ne)raspoloženja kao i ja.

Ona je tog jutra kasnila, najavila je nekoliko dana unaprijed. Donijeće nam doručak, da se malo počastimo. Prethodnog dana bio je rođendan njenoj djevojčici, djetetu sa najslađim frćkicama na svijetu.

Doručak je bio obilan i preukusan – ona je, ispostaviće se, prava domaćica.

„A torta?“ – upita neko.

„Eh, žao mi je. Tortu sam naručila, nisam baš sve mogla stići sama. Uzela sam veliku, da ostane i za poslije, ali zamislite — svi su tražili još i začas je nestala. Sramota me, ali eto, zato sam donijela doručak. Evo, pogledajte slike, da vidite da je stvarno postojala.“

Uljepšala nam je to tmurno jutro. Smijali smo se zamišljajući djecu i roditelje kako grabe posljednje parče torte.

A torta!!! Ljudi moji, to nije bila torta. To je bila mala umjetnička čarolija — prava personalizovana torta, ručno rađena, detaljna, na dva sprata, sa aktuelnim likovima iz crtanih filmova za koje sam mislila da su samo plastične figurice. Ali ne. Sve figure od marcipana pravila je Bilja – žena zaslužna za tortu koju nismo probali.

„Pa dobro“ – prokomentarisao je neko – „sigurno vas je bilo puno. Nemoguće da je toliko i ukusna i lijepa.“
I svi smo se složili.

Naš kolektiv brojao je mnogo žena i sve smo tražile neki povod za čast i slast. Tako je i naša Jelena, kad je dobila prvo unuče, poslala tortu. Već isječenu, ali kao da je to bilo bitno. Još od onog rođendana nismo imali povod za čast a pogotovo pravu poslasticu.

Prvi zalogaj – rapsodija ukusa. Domaća torta, slatka ali ne preslatka, taman toliko da nadraži nepce da traži još. Topi se u ustima, budi djetinjstvo, bakinu kuhinju i najdražu poslastičarnicu. Na trenutak sam odlutala, kao da nisam bila tu.

Nisam ni primijetila kad je nestala – toliko sam polako i posvećeno uživala u svakom zalogaju. Neko je stigao uzeti i drugo parče, a meni je ostao samo sladak ukus i želja za još.

Narednih dana glavna tema bile su nam torte: izgled one koju nismo probali i ukus ove koje je bilo premalo.

Približavao se i rođendan mog djeteta. Naravno, htio je tortu sa pravim dinosaurusom, onim kojeg može pojesti, a ne igračkom kao prošle godine. „Kupovne kore i malo šlaga“, rekao je tada. Dječija iskrenost.

Pa dobro, naći dobru tortu danas i nije teško. Otvoriš Instagram, Facebook, ukucaš torte i kolači i izbaci brdo profila. Ali pažnju mi je privukla jedna slika – savršena torta, toliko detalja, žive boje… Vidjelo se da je svaka figura ručno modelirana, da je uloženo toliko truda, ljubavi prema slatkom, vremena i strpljenja… svega onog što ja nisam imala.

Žena je iz Banjaluke, iz mog grada. Da joj se javim? Je li skupa? Pa ne može biti jeftina, a takva umjetnica. Napišem joj poruku. Nije toliko ni skupa, s obzirom kakve kreacije pravi.

Ali nema šanse da je i ukusno. Ne vjerujem silnim komentarima. Ipak idem na siguricu, dinosaurusi ionako nisu za jelo. Bar neće biti kupovne kore i šlag.

Pitam Jelenu da mi da broj od one žene, uz maaalu grižu savesti jer djelom, učinila sam to zbog sebe.

Ali Jelena nema broj. „Ćerka preko interneta našla ženu.“

Zove ćerku, Jelena u čudu kakve su to šifre. Smijemo se, mi mlađe, koje znamo. Ukucam torte i kolači čarolija na Instagramu – kad ono, već pratim profil. Ne samo to – već sam se i dopisivala.

„Ajme Jelena, to je ona žena iz Banjaluke od koje sam odustala zbog ove tvoje. Ista žena!“

Smijeh se prolomio kancelarijom. Naravno da su sve htjele vidjeti kakve su to čarolije.

„Bilja! Pa to je Bilja!“ – uzvinku mama djevojčice sa najljepšim frćkicama na svijetu.
„Koja Bilja? Je l’ je znaš?“
„Ma ne znam je lično, ali od nje sam naručila onu tortu koju niste stigli probati.“

E tad mi je sve bilo jasno. Postoje žene koje prave i ukusno i lijepo, prava domaća čuda od torte. A nije ni skupo za takav luksuz. Odmah sam je ponovo kontaktirala i naručila više nego što treba, za svaki slučaj.

Da neko ne ostane bez dodatnog parčeta. Kao ja.

Hvala ti, Biljo — za svaki zalogaj tvoje slatke čarolije.
Ako tražite torte i kolače iz Banjaluke, domaće, ručno rađene, onda ne morate ni da kucate, samo jedan klik ovdje: Torte i kolači Čarolija

A za predstojeće praznike prima i narudžbe za mirisne i ukusne novogodišnje/božićne keksiće.

.